|
Sve do nedavno ljubav je bila područje pjesnika,
umjetnika i filozofa, no u posljednjim desetljećima XX. st. počelo
je izučavanje ljubavi s različitih znanstvenih stajališta. Lako
je previdjeti njenu važnost zbog mnoštva specijaliziranih pristupa
istraživanju prirode ljubavi i načina razvijanja sposobnosti za
ljubav.
Isprepličući podatke iz mnogih disciplina Michel Odent je u stanju
ponuditi velik broj preliminarnih zaključaka. Prvo, dokazuje da
postoji kratak ali veoma kritičan vremenski period koji slijedi
odmah nakon rođenja, a koji ima dugoročne posljedice kada je riječ
o sposobnosti za ljubav. Štoviše, čini se da je majčinska ljubav
prototip za sve različite vidove ljubavi.
Zašto sve kulture ritualno remete prvi kontakt između majke i novorođenčeta,
naprimjer, prenoseći vjerovanje da je kolostrum zagađen ili štetan?
Michel Odent ističe da je razvijanje ljudskoga potencijala za agresiju
umjesto za sposobnost za ljubav - što uključuje i poštovanje prema
Majci Zemlji - bila evolutivna prednost tijekom duge povijesti čovječanstva:
osnovna strategija preživljavanja većine ljudskih skupina bila je
dominiranje prirodom i dominiranje drugim ljudskim skupinama. U
vrijeme, kada čovječanstvo mora iznaći korjenito nove strategije
za preživljavanje, znanstveno objašnjavanje ljubavi predstavljeno
je kao najvitalniji vid znanstvene revolucije i kao međaš u povijesti
čovječanstva.
SADRŽAJ
1 Pretpovijest - Nerazbijeno ogledalo
2 Učiti od pačića, ovaca i majmuna
3 Hormoni ljubavi i rođenje djeteta - Prvi povijesni pokus
- Drugi povijesni pokus - Složena hormonalna ravnoteža
4 Perspektiva istraživanja primarnog zdravlja
- Nasilnički kriminal - Autodestruktivna ponašanja - Može
li istraživanje biti politički neispravno? - Počinjući od života fetusa
5 Etnološki pristup - uspoređivanje kultura
- Poduka ekstremnih stajališta - Potresanje temelja naše
kulture - Tri međaša u povijesti čovječanstva
6 Ponovno otkriveno rađanje -
Što znači - fiziološki? - Jezikom fiziologa - Odmoriti intelekt -
Kulturalni nesporazum
7 Spolnost kao cjelina - Povratak
"hormonu ljubavi" - Sustav nagrađivanja - Slične fiziološke kočnice
- Slični scenarij - Međuodnos dviju jedinki - Praktičke implikacije
8 Spolna privlačnost - Oblik i
veličina tijela - Oblik lica i nasmijana lica - Mirisi i feromoni
9 Fiziologija romantične ljubavi
- Životinjski modeli - Univerzalnost romantične ljubavi - Ljubavna
bol
10 Tko je moja majka? - Osjet
mirisa - Druge osjetne funkcije
11 Ljubav životinja prema ljudima
- U korijenu naše civilizacije - Vid znanstvenog objašnjavanja ljubavi
- Cijena pripitomljavanja
12 Orgazmička stanja, ekstatična stanja i
mistična osjećanja - Orgazam kao stanje svijesti - Staro
i novo - Potreba za bijegom
13 Ljubav prema cjelini - Iza
polja fizioloških istraživanja - Što mogu istraživati fiziolozi -
Sposobnost izgradnje mostova - Velika raznolikost puteva
14 Veze između poroda i molitve
- Način istraživanja ljudske prirode - Primalja u molitvi - Slične
zapreke
15 Otpuštanje kočnica vodom -
Učiti od žena - Iza svakodnevne prakse - Tumačenje sile vode
16 Ljubav na molekularnoj razini
- Receptori, "informativne tvari" i vezivna mjesta - Vjernost liganada
- Slučaj oksitocina
Bebina međuigra 1: - Dvadesetdrugo
stoljeće s bebinog stajališta - Futuristički ljetopis - Futuristička
enciklopedija - Pogled unatrag na naše doba
Bebina međuigra 2: - Ne grizi
svoju mamu!
17 Stjecište znanosti i tradicije
- Dobro poznati primjer - Tao fizike - Intrigantne sličnosti - Najbolja
knjiga o fiziologiji rađanja - Projekti
18 Homo Ecologicus - Posebna pitanja
našega vremena - Zapreke
PREDGOVOR
Miriam Stoppard
Prošlo je više od dvadeset godina kako sam s filmskom ekipom stigla
u Pithiviers da bih stekla uvid u rad Michela Odenta, francuskog kirurga
koji je postao općepoznat kao revolucionarni porodničar.
Čak se ni tada nije uklapao ni u kakav uredan medicinski obrazac.
Specijalizirao je kirurgiju i zbog svojega objektivnog i zdravorazumskog
pristupa porodništvu bio je suočen s onim što je nazvao: zastarjeli
postupci koji su nijekali logiku i znanost, ali su se svejedno godinama
i neupitno prihvaćali iako su produživali trudove, povećavali bol
i rizik komplikacija pri porodu te stoga vjerojatnost medicinske intervencije.
Jednostavnim rješenjem, dopustivši ženama da slijede svoj instinkt
rađanja koji ih je navodio da rode u blagom, umjesto u visoko tehnologiziranom
okruženju, da im se pridruži njihov partner koji će im pomoći i (doslovce)
podržati ih, on je obrnuo porodiljsku praksu naglavce i reducirao
medicinske intervencije, kao što su porođaj porodničkim kliještima
i carski rez, praktički na nulu.
Njegove su mi teze izgledale neodoljivima. Sjećam se kako sam na stubištu
njegove bolnice, u nepredviđeni dodatak svom TV dokumentarcu spontano
dala oduška ljutnji, jer sam bila prevarena glede Odentova postupka
rađanja. Ljutilo me što sam rodila dvije bebe prema krutom, hijerarhijskom
sustavu koji je tada, u Velikoj Britaniji, bio u modi, ležeći na leđima,
s nogama u stremenju, potiskujući bebu napolje uzbrdo! Tek razgovarajući
s Odentom shvatila sam kako žene u uspravnom položaju mogu koristiti
silu težu da bi porodile dijete.
Njegov pristup je razborit, human i zasnovan na oslobađanju životinjskih
instikata porodilje. Ali, konačni mi je nepobitni dokaz bio to što
je demistificirao i demedikalizirao proces rađanja kako za žene, tako
i za bebe i muškarce.
U želji da sve žene imaju dobrobiti od njegova ponovnog osmišljavanja
rođenja djeteta, njegovu sam teoriju i praksu odmah počela unositi
u svoje knjige. Zapravo, njegovo je učenje postalo okosnica mog pisanja
o trudnoći i rađanju i od tada sam u svaku svoju knjigu s tim temama
uključila odlomak o Odentu.
Žene i liječnici su podjednako veliki Odentovi dužnici. Trebaju nam
vizionari poput njega. Impresionira me da su njegove najnovije hipoteze,
sadržane u ovoj knjizi, također dalekovidne. On nudi prilično iznenađujuće
obećanje da odgovor na pitanje: kako učimo voljeti - počevši na dojci
nekoliko sekundi nakon rođenja - može dovesti do ključnog objašnjenja
uzroka nasilja u našem društvu.
On upućuje da ljubav (ili privlačnost) ima korijene na staničnoj razini,
zapravo na površini stanica, u obliku receptora, koji se vezuju za
"informativne tvari" - ligande - kemijske spojeve s pridruženim porukama.
Ta pojava "priključivanja" se može vidjeti kao ljubav na molekularnoj
razini i, kao što biste i očekivali, ona je krajnje selektivna. Upravo
kao što svaka gusjenica ima svoj vlastiti određeni list, svaki ligand
ima samo jedan receptor na koji se može priključiti ili kojega može
voljeti.
Te se hipoteze okupljaju u izučavanju oksitocina, hormona odgovornog
za trudove, rađanje, laktaciju i - kao što ste pretpostavljali - za
majčinsku ljubav. Zapravo, za gotovo bilo koju vrstu ljubavi: žene
i muškarci tijekom seksualne aktivnosti također izlučuju oksitocin.
Mogao bi opet biti u pravu, kao što je to bio glede rođenja, da je
sposobnost za ljubav - sadržana u dosta jednostavnoj molekuli oksitocina
- a osobito sposobnost da volimo i zaštitimo naš planet, preduvjet
globalnog preživljavanja.
PREDGOVOR AUTORA
Pomalo je riskantno pisati interdisciplinarnu knjigu u doba prekomjerne
specijalizacije. Predosjećam da će neki čitatelji - koji su stručnjaci
u svojim vlastitim područjima - smatrati dijelove ove knjige površnim
ili suviše pojednostavljenim. Također predosjećam da neka poglavlja
mogu povremeno izgledati teška ili dosadna opterećena mnoštvom nevažnih
ili beskorisnih detalja.
Usprkos takvim teškoćama ova je knjiga neophodna u vrijeme kada se
ljudi fokusiraju na nasilje ili na korijenje nasilja. Uvjeren sam
da obrtanjem pitanja možemo ići korak dalje u razumijevanju mnogih
vidova nasilja, ispitujući kako se razvija sposobnost za ljubav. Nikada
neću zaboraviti novu viziju borbe protiv bolesti onoga dana kada sam
počeo istraživati korijenje dobroga zdravlja.
U pokušaju da se nosim s teškoćama knjige kojoj je predodređeno da
ima raznoliko čitateljstvo, dodao sam na kraju svakoga poglavlja sažetak
zajedno s listom referenci za one koji žele iscrpnije izučavati neki
poseban aspekt ove nove, a ipak goleme teme.
UVOD - MOĆ LJUBAVI
Svako ljudsko biće može iskusiti ljubav, a ipak, ljubav je teško definirati,
još teže s njom eksperimentirati. Ona je u samom srcu poezije, umjetnosti,
filozofije, religije i kulture uopće; no ljubav se ne drži za pogodni
predmet znanstvenog istraživanja.
Kada je Teilhard de Chardin prije pedesetak godina predskazao da će
ljudi jednoga dana naučiti kako koristiti energije ljubavi i da će
to u povijesti čovječanstva biti podjednako ključno kao i otkriće
vatre, njegovo se predviđanje držalo za potpuno utopijsko. Danas nije
tako, jer je u posljednjim desetljećima XX. st. priroda ljubavi i
način razvijanja sposobnosti za ljubav postala predmet znanstvenog
istraživanja, a implikacije toga su u najmanju ruku isto toliko važne
kao implikacije genetike, elektronike ili kvantne teorije. Ipak, taj
rad je daleko od područja popularne znanosti i većina znanstvenika,
uključujući i medicinske profesije, jedva da je i svjesna tog novog
područja znanja.
Glavni razlog za to veoma prisutno neznanje je nevjerojatna specijaliziranost
znanstvenih istraživanja. Novi znanstveni podaci o ljubavi u svim
njenim manifestacijama izviru iz mnoštva disciplina, a stručnjaci
koji su otkrili mali, ali vitalno važan detalj u mozaiku tog novog
područja istraživanja nesvjesni su, ili nisu u stanju vidjeti, kako
se njihov nalaz povezuje s drugim segmentima istraživanja.
Također vjerujem da su vladajući medicinski krugovi smatrali neke
teme istraživanja politički nepoželjnim, te da su ih namjerno zanemarivali.
Uvijek sam nanovo nailazio na važna ispitivanja koja je istraživalačka
zajednica ignorirala usprkos njihove jakosti i značaja.
Ova knjiga je pokušaj da se sve to promijeni. Znanstveno objašnjavanje
ljubavi nudi životno važnu poduku i za široku publiku kao i za profesionalne
medicinare i znanstvenike. Prije svega, pokazuje da je majčinska ljubav
prototip svih ostalih različitih očitovanja ljubavi - očinske, sinovske,
spolne, romantične, platonske, duhovne, bratske, da ne spominjemo
ljubav prema domovini, ljubav prema neživim predmetima i suosjećanje
i brigu za Majku Zemlju. Štoviše, dokazni materijal ukazuje na kratak,
ali kritičan period vremena neposredno nakon rođenja koji ima dugotrajne
posljedice na našu buduću sposobnost da volimo. Sami se izlažemo riziku
zanemarujući posljedice ritualiziranja, uplitanja ili drugih oblika
zanemarivanja fiziologije tog kritičkog vremenskog perioda.
Drugo, znanost sada razotkriva da su različiti načini na koje volimo
zapravo holistični, u smislu da su uključeni isti hormoni i da se
isti uzorak ponašanja pojavljuje tijekom spolnog odnosa, poroda i
dojenja. Razumijevanje toga pomaže nam shvatiti cijenu koju je ljudska
vrsta platila za "civilizaciju", kulminirajući sa sada široko rasprostranjenim
problemima slabog spolnog poriva, teških poroda i teškoćama s dojenjem.
Također nam ukazuje na način kako doći do punijeg iskustva svoje spolnosti.
Povrh svega, znanstveno objašnjavanje ljubavi može stvoriti novu svjesnost
o tim pitanjima i možda pokrenuti korjenito preispitivanje svega onoga
što želimo od civilizacije. Gotovo svaka uspješna kultura ima istu
zajedničku strategiju za preživljavanje, a ta je: dominirati prirodom
i prevladati i potčiniti druge ljudske skupine. Ako su te kulture
do danas preživjele, onda je tomu razlog što su uspješno razvile sposobnost
za agresiju. Međutim, na početku XXI. st., razvijanje sposobnosti
za ljubav i poštovanje kako uzajamno tako i prema Majci Zemlji konačno
je postao preduvjet kako za globalno tako i za pojedinačno preživljavanje.
Zbog toga pedeset godina staro predskazanje Teilharda de Chardena
mora postati stvarnost.
|
